|
ZAGRLI ME
Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime.
Ako ce ti biti lakše,
zagrli me , zagli me.
Uzeću te u naručje,
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje telo,
zagli me, zagrli me.
Zagrli me oko vrata,
oluja se diže.
Ne može ti vjetar ništa
ako pridješ bliže ...
Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih , nemam čime.
Jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me.
Ne trebaju tebi draga,
ove pjesme, ove rime.
Najviše je što se može,
zagrli me , zagrli me.
EJ DRAGA; DRAGA ...
Zimi odlaze,
Ptice selice,
Al se uvijek vraćaju.
A ja neću nikad na ta mjesta,
Što na tebe sjecaju.
Na hladnoj postelji,
Bože koferi.
Pahulje u prozoru,
To su zadnje slike koje pamtim,
I koje se ne brišu.
Miriše evo opet zima, snjegovi,
I kod nas već se peku mladi kesteni.
Ej draga, draga,
Da je sreće,
Bila bi sa mnom,
Ali ti se neće.
ZATAJIO TE NE BIH NIKADA
Ako sam te i povrijedio,
ako slagao sam nekada,
ako sam ti srce ranio,
zatajio te ne bih nikada.
Ako sam i druge gledao,
ako sam im poljubac dao,
to ti nikad neću reći
da ti poslije ne bi bilo žao.
Ako sam ti kasno došao
ako te i nisam nazvao,
kunem ti se, evo, iznova
zatajio te ne bih nikada.
Ako sam ti srce ranio
nisam nikad to prebolio.
Ako sam ti srce ranio
nisam sebi to oprostio.
ADDICTED
It’s like you’re a drug,
It’s like you’re a demon I can’t face down,
It’s like I’m stuck,
It’s like I’m running from you all the time.
And I know I let
You have all the power,
It’s like the only company I seek,
Is misery all around.
It’s like you’re a leach,
Sucking the life from me,
It’s like I can’t breathe,
Without you inside of me.
And I know I let you
Have all the power,
And I realize I’m never gonna
Quit you over time.
It’s like I can’t breathe,
It’s like I can’t see anything,
Nothing but you,
I’m addicted to you,
It’s like I can’t think,
Without you interrupting me,
In my thoughts,
In my dreams.
You’ve taken over me,
It’s like I’m not me,
It’s like I’m not me.
It’s like I’m lost,
It’s like I’m giving up slowly,
It’s like you’re a ghost
That’s haunting me,
Leave me alone.
And I know these voices in
My head are mine alone,
And I know I’ll never change my ways
If I don’t give you up now.
I’m hooked on you,
I need a fix, I can’t take it,
Just one more hit,
I promise I can deal with it.
I’ll handle it, quit it
Just one more time, then that’s it,
Just a little bit more to get me through this.
|
prelijepo da bi trajalo ...
utorak, 02.05.2006.
pozzdrav
e dragi moji blogerovci, šta i ja danas sve uradih ... nakupovala sam se robe ko nikad do sad (ono tako se kaže). kupila sam ovih ljetnih majica, al na jednoj piše ''brazil'' i nju ću obuć kad budu igrale hrvatska i brazil, ako do tad ne nebavim majicu s natpisom ''hrvatska''. no nije to važno, moja najbolja prijateljica danas ima date, jao kako je ženska sretna. ja sam danas razmijenila brojeve s jednim momkom, on meni da svoj broj i ja zaboravim njemu dat svoj. užas!!! dosta toga mi se dogodilo, tako da više nisam zaljubljena u marka. šta će mi on???? sad sam single, i zbilja uživam u tome. 
|
ponedjeljak, 01.05.2006.
skup hrvatske katoličke mladeži ...
"Učitelj je ovdje i zove te."
Mjesto gdje su se nekad borili gladijatori, u ova prethodna dva dana je bilo mjesto skupljanja mladih katolika koji su se ujedinili u pjesmi i molitvi. Mnogi govore kako je bilo 18 000 mladih, i evo gdje su bili ...
... a oko arene je bilo još dosta mladih koji nisu uspjeli nabaviti karte za ulazak u arenu, pa su misu i ostali program pratili pomoću video-zidova.
U subotu je u 15h održano okupljanje uz prigodnu duhovnu glazbu; u 18h je održano Euharistijsko slavlje koje je predvodio kardinal Bozanić uz koncelebraciju Nuncija, biskupa i svećenika; u 19.30h je bio duhovno-glazbeni program; u 21h se program završio i mladi su otišli u župe diljem Istre.
U nedjelju u 8.30h je bio doručak u boćarskom klubu, poslije doručka smo otišli u kafić gdje su nas počestili besplatnim pićem, u 11h je održana misa koju smo mi uveličali našim pjevanjem. Nakon mise mi smo ostali u crkvi gdje smo pjevali i veselili se, u 15h je bio ručak poslije kojeg smo pjevali pjesme o Mostaru i Hercegovini dok su domaćini pjevali istarske pjesme. u 16h smo otišli u Rovinj, tamo smo razgledavali ulične prodavnice, a posjetili smo i crkvu sv. Eufemije.
Pored crkve nalazi se zvonik, sedamdesetak godina mlađi, građen po uzoru na zvonik sv. Marka u Veneciji. Na vrhu se nalazi kip zaštitnice grada, postavljen na ležajeve tako da se okreće oko svoje osi, zavisno od vjetra. Zvonik, zajedno sa kipom, visok je preko 61 metra, a širina pri dnu je nešto manja od 9 metara. Sa njega se pruža prekrasan vidik cijelog Rovinja sa okolicom, a ponekad, za lijepog vremena, vide se i alpe. Sama crkva široka je 30 metara, a dužina je 51 metar.
U 17h smo krenuli kući. Bili smo sretni, zadovljni i siti iznenađenja. Jutros u 2h smo stigli kući, veseli al' umorni.
Sad sam se već naspavala i odlučila napisat ovaj post. iza kraj posta evo vam himna susreta:
Kap jedna mala
Kap jedna mala s neba silazi,
Stvoritelj svijetu noovom dušom prilazi.
Duša ta u tvoje srce je sjela,
Raste i sprema se za velika djela.
Dlanovi jaki al' što raditi?
Velike ruke - koga grliti?
Korak ti čvrst - kuda hodati?
Srce već luoa - koga voljeti?
ref.
ČUVAJ TU KAP, PRETVORI JE U SLAP,
S NAMA POTECI KA BESKRAJNOJ RIJECI,
ONA NAS VODI U DIVNOJ SLOBODI,
PJEVAM I MOLIM DOK SRCE VIČE: VOLIM!
Dlanovi jaki al' što raditi?
Velike ruke - koga grliti?
Srce već luoa - koga voljeti?
Pitanja mnogo. koga pitati?
Stvoritelj tvoj te pogledom prati,
Spreman je pravi odgovor dati,
Stvori sva čula - istinu traži,
Da vjeruješ u dobro - to svijetu pokaži!
|
četvrtak, 27.04.2006.
nakon toliko vremena ...
eh danas mi je bila prava koma, u školi. pitala me lektiru iako smo je poušavali zapričat sa tim kako ta lektira nije za naš uzrast, kako je dosadna, ma da je užas. bitka kod bistrice lesne je najgora lektira koju sam pročitala u ovom razredu. iako mi se svidjela pouka: VODITE LJUBAV A NE RAT. SVE SE RJEŠAVA RAZGOVOROM. pročitala sam je zapravo jučer na satu tjelesnog i vjeronauka. jučer je i onaj naš suprotni razred imao predavanje pedagoga, mašala ... jesu bili glasni, kao da su bili na utakmici. kasnije mi pitali šta je bila tema, kažu oni nama - sex i slično. a kad se u našem razredu o tom priča ima i provala al i onih mišljenja ''iz časopisa''. ma divota, došao zadnji sat, i mi se morali prebacit u drugu učionicu, neki se već počeli smijat. i dolazi pedagog i piše na ploči '' ovisnost o narkoticima''. onda smo pogledali neki film o tome kako roditelji daju drogu svojoj djeci kako bi ih umirili. malo tko je se javio da komentira, bilo je jako tiho. a zaključak smo donijeli kao kakva djeca iz vrtića: droga ne donosi ništa dobro, droga uništava mozak, droga smanjuje naše sposobnosti, i tako dalje. al ja znam jedno ... nikad ama baš nikad neću oprobat, a kamoli uzet u svoje ruke,drogu. jer meni ne treba droga da bi bila sretna, meni ne treba droga da bi pobjegla iz stvarnosti, meni ne treba droga da se osjećam super. ne mislim kako je ljubav i pažnja roditelja glavni razlog što se neki drogiraju, jer i oni koji imaju svu ljubav i pažnju svojih roditelja mogu postati narkomani. što me može učiniti sretnom??? svašta. ja sam osoba kojoj je sitnica potrebna da bi bila sretna, al ponekad znam tražit previše. mene sretnom čini razgovor s prijateljima, šetnja u parku, upoznavanje, izlasci, glasno slušanje glazbe (koje nije zdravo), volim jesti ''cedavita'' bombone (zdravo al je užitak).
sad pada kiša pa zato nisam vani. saznala sam da ovi iz mog razreda koji idu u pulu neće biiti u mjestu gdje ću biti ja, al nema veze. sad trenutno pada kiša pa ja nisam otišla vani, pokušavam učit biologiju jer će me sutra pitat. eto to toliko od mene. 
|
utorak, 25.04.2006.
pozzz
eh opet ja komentiram komentare. napokon sam se odmorila od sekača i njegovih komplimenata, al znam da će i on uskoro dobit inspiraciju pa mi davat komplimente, ako ovo čita nek promjeni način izražavanja. a zašto zapravo komentiram komentare. opet mi neko ostavio lanac sreće, ZADNJI PUT VAS MOLIM ne ostavljajte lance sreće na mom blogu, već sam u životu dovoljno sretna da si ne moram više ništa ni izmišljat ni umišljat. a drugo ... ovaj komentar ''ajme tak mlada več nevoli ič u crkvu hihihih...''. zbilja ne znam kako je izveden taj zaključak. nikad nisam rekla da ne volim ići u crkvu, nikad se nisam protivila onom ko ne ide u crkvu (pa bilo kakav razlog da bio ili vjera ili nevjera). eto ČARAPICO sljedeći put kad budeš čitala moj post nemoj preskakat redove, već polako i red po red. to je što se tiče blog, postova i komentara.
u mene nema nikakavih posebnih novosti, taman sam se vratila s frame, čula sam dosta novih ''zgoda'' i ''nezgoda''. jedva čekam petak da izađem s frendicama vani na piće i onda poslije ponoći da krenem u pulu. baš super što nam neće trebat vreće za spavanje jer mi se ne da po gradu ih tražit, a osim toga ko kaže da ćemo spavat. hehehe ... ma nadam se da će nam super biti. to je za sad to od mene. pozzz  
danas sam poslije nastave ostala u parku kako bi gledala skejtere, ma super su. oni kao prijatelji su jako dobri al ono što oni čine još bolje, jako zabavno. evo jedna sličica od skejtera:
|
ponedjeljak, 24.04.2006.
evo jedan post prije spavanja ...
u mene dan traje od buđenja do buđenja. sad mi se ne da spavat, danas sam zaspala gledajući TV. sad slušam balade 2005. ah šta sam sve pomislila danas sam se dopisivala s marom, iako smo jutros bile zajedno kad sam se vraćala s mise, a moja mare inače ne ide u crkvu. požalila mi se večeras kako ima ljubavnih problema. a joj ...  al snaći će se moja mare, fina je ona cura. samo što mnogi misle da je ufurana pa baš i nisu s njom ok. pa naravno da će mislit da je ufurana, kad je najbolja učenica generacije, predsjednica učeničkog vijeća, najbolja recitatorica, i još puno toga. da sad ne nabrajam, jer bi pomislili da se hvalim. sad dok slušam balade 2005, ja uživam. zapravo to ne bi trebale biti balade 2005, već tamo 70-ih ili možda 80-ih, jer na cd-u sui pjesme bijelog dugmeta, čolića, balaševića i sličnih. al ne ove novije, već on dobre stare. evo malo sam na netu tražila tekstove pjesama, pa sam pronašla ovo ...
što se tiče mog mišljenja, ovo su kvalitetne pjesme ...
|
nedjelja, 23.04.2006.
opet ja ...
evo još jedan moj post. prestala sam pisat redovno, tj. svaki dan, kao što mi je običaj, al nema veze. zbilja nisam imala vremena sjest za komp. u petak sam bila vani i bilo mi je baš super. šetala sam s prijateljicama, ludirali po parku, zezale se i tako to. sinoć, pa i ne mogu baš reć da mi je bilo super. mogla bi reć da nam se nakačila, jer inače rijetko izlazi s nama, jedna onako dobra prijateljica, sluša ona rock, pa zbog nje nismo išle u naš kafić slušat narodno, malo se opustit. sve što bi mi rekle ona bi popratila svojim čudnim pogledom,  al nema veze. kasnije kad nam se ona prilagodila, otišle smo kod nje jer je ona dobila novu kameru pa smo se slikale i snimale, pa eto ako mi se bude dalo možda vam stavim koju sličicu. ah da. ima još nešto da ne zaboravim. prije godinu dana u dvorištu smo dobili nove susjede. onako nisu loši ljudi. imaju dvoje djece, sin im je godinu stariji od mene, a kćerka im je dobra prijateljice moje sestre. svaki put kad se vidimo u dvorištu samo bi se pogledali, nismo se pozdravljali, al on je baš simpatičan, stavila sam njegovu sliku na MY SPACE, nadam se da me niko neće pitat nešto posebno o njemu. i tako mi sinoć sjedimo u jednom kafiću i dolazi prijatelj moje prijateljice, i s njim moj susjed. mojoj se prijateljici odmah svidio, a ja sam se samo smješkala,  i odmah moja prijateljica prigovara: baš si neki ni da me upoznaš sa tim prijateljem. i tako sam ga upoznala, baš ima fino ime. al nije fin ko moj marko. ah da ima još nešto. mom marku je neki tip slao poruke ljubavne i molio ga da izađu. on valjda peder. ja se smijala kad sam sve to čula. i ja sam sinoć vidila tog ''kretena''. nesred ulice sam se počela smijat,  žuta al baš žuta kosa zeleni duks i neke peškaste panatalone. al moj marko ima ukusa pa ga je zato otkačio.
odoh ja sad pisat zadaću, moram ovaj tjedan riješit se nekih predmeta, pa da mogu mirna u pulu. a što se tiče pule, saznala sam da ću u subotu biti u puli a nadjelju idem u rovinj, možda sam ovo već napisala al eto ... jako sam sretna i jedva čekad kad će više ta subota ... 
|
petak, 21.04.2006.
sad sam baš čitala komentare, i opet sam naišla na komentare koje smatram nepoželjnim. al nema veze ovaj put ih neću brisat zato što mislim da sekač redovno posjećuje moj blog i tek tako ostavlja komentare. a zašto sve to ??? nemam pojma.
ja sam sad jako tužna, zato što je jučer razrednica razmještala jer su se žalili na nas kako puno pričamo. ja sam ostala na svom mjestu a njega je razmjestila. pa to je užasno. a šta ću ja sad??? još me nije htjela premjestit od one glupe rokerice koja mi stalno nešto prigovara, pa zašto si neku večer izašla u majici da ti se pupak vidi, pa jel ti kaniš nosit minić, zašto je svaka druga stvar u tvom ormaru roza, zašto ne oblačiš crno, zašto slušaš narodnjake, rock je punooo bolji .... to su pitanja s kojim mi ona svaki put digne živac. ma nervira me ženska pravo. al unatoč svemu malo al stvarno malo sam sretna jer mi je za onaj tekst dala 5 iako ja pojma nisam imala, a marko mi je pomagao. i da još nešto, napomenula ona jučer kako je tekst jako težak, i dođe meni jedan prijatelj i kaže kao koje je sreće pročitala ga da će ga pitat a nije ga pitala, ja mu samo uzvratim - pa onaj tekst je jako težak i ne može svatko ono odgovarat. a iza mene stajao također jedan moj prijatelj koji je kao šećer na kraju dodao - e to je bilo nisko. a da mi ovaj drugi isto rekao, koje je sreće, sigurno mu ne bi odgovorila jednako. jer on je jako pametan, mudar, može a neće. čula sam kako je rađen test inteligencije između njega i nekog super učenika, i možete mislit .. on je imao puno bolji rezultat. neki ga smatraju genijem, al zbilja je nešto poput toga.
|
četvrtak, 20.04.2006.
hah ... ne znam šta da upišem ....
evo ispisat ću još jedan post. večeras sigurno neću bit u kući pa da nadoknadim unaprijed. očito da neki govore kako mi je blog dobar a nisu ga ni pročitali da valja, jer da jesu shvatili bi da sam u boxu napisala da ne želim ove glupe lance sreće. meni donose dosadu, moram ih brisat, i ić na njihove blogove da ih pozdravim i kažem da mi to ne čine. onaj tko mi ubuduće ostavi lanac sreće, onda je za  .
ah kako sam ponosna, cijelu noć mislila sam na Marka, ma to je moj nogometaš. čudna je to ljubav ... ima tu iskre, a mi još nismo zajedno. i da u svemu tom što je super, ima nešto loše. malo sam se zanijela i nisam se spremila hrvatski, pitala ona mene neki moronski tekst. zlatna ptica, meša selimović. sve što sam točno rekla mi je on šaptao iza leđa. a prije početka sata je gnjavio moju kosu, ja kao ne volim kad on to radi, a on mi se inati.
|
srijeda, 19.04.2006.
no name
četiri hladna zida, jedna odaja ... hotel izgubljenih duša nočas je moja stanica ... ja sam svome brodu i talas a i vir ... daleko od očiju srce neće naći mir ... ja idem, svjetla neka ostanu ... kroz prozor moje duše ... sijat će da me nađeš ... kada od mene svi odustanu ... ti možeš da se vratiš tu ... pamet kad se pomeri ... nedostaje mi tvoje bliskosti ... dođe mi da zgazim sve i da pođem bilo gdje ... sa bilo kim ... pamet kad se pomeri ... nedostaje mi tvoje bliskosti ... moje lice gubi boju ... kao so u moru ... bez tvoje nježnosti ... četri hladna zida ... jedna odaja ... moje nebo ostalo je među tvojim prstima ... ja sam svome brodu i talas a i vir ... daleko od očiju srce neće naći mir ...
ovo je meni jedna jako draga pjesma. ne mogu se sad sjetit ko ju pjeva, al zbilja je super. danas mi je dan bio zbilja super. naš je razred pobjedio u nogometu ovaj suprotni razred. uskoro ćemo i mi ženske igrat odbojku, i kao i prošli put ćemo pobjedit. danas je donijela kontrolni iz povijesti i meni divno, dobila sam 4. ma ova ljubav djeluje na mene, danas je moj Marko dao čak 4 gola, i svaki put kad bi dao gol mene tako pogledom ''sruši''. ma divan je on, samo ja toga nisam u potpunosti svjesna.
|
post prije spavanje ...
ah divota, u njoj proradio praznički duh ... danas nije bio kontrolni iz zemljpisa al će biti u petak. ma divota danas ništa posebno nije bilo u školi, zaboravila ponijet jaja u školu pa dat nastavnicama a kad sam došla kući korpa je već bila prazna ...  ... haha, nisam mogla vjerovat.
meni se sad jakooo spava, cijeli dan mislim na marka. pa ne mkogu vjerovat da sam se zaljubila, moja mare sad uživa, duje se napokon javio. i'm so happy. još uvijek imam predočima onaj njegov pogled kad sam danas ušla u dvorište i zagrlila mare. 
|
utorak, 18.04.2006.
napokon ... a jel može neki drugi put?
ne ne ne ... glasio bi odgovor moje nastavnice kad bi je upitali da odgodi kontrolni. danas krećem u školu, i odmah treći sat imam kontrolni iz zemljopisa. 21 lekcija ...  to sve da naučim. ma ne dolazi u obzir. veselim se jer ću opet bit s prijateljicama al ovaj kontrolni mi pokvario dan, ma ne samo dan već cijele praznike. a valjda će se nešto desit pa sve popravit, sinoć sam se dopisivala s jednim prijateljem kojem se sviđam, i to nije bilo obično dopisivanje ko inače ... moja MAMA je sve to pomno pratila, jer smo se dopisivali s njenog moba. huh kakvi je sve pitanje bilo, tko je on, zašto šalje poruke u ovo doba, u koju školu ide, s kim se druži i slično ... ma ludilo ... al šta ću pa i mami ću kad tad doć i reć da imam momka, a šta će tek danas bit. rekla mu ja kako nemam na računu, a i nemam sve potrošila na tješenje moje Mare, i on meni sad šalje poruke na mamin mob, mama je rekla ako primi još jednu njegovu poruku da ću mu odgovarat kao da sam ja ... ne.mo.gu.ćeeeeee, ma nadam se da je se zezala ... držite mi fige zbog kontrolnog iz zemljopisa, pa nek bude barem 2. jer ona koza iz zemljopisa misli ako ja živim u bosni i hercegovini da znam ama baš sve o njoj, ma kakvi ... i još nešto smeta mi kad kažem da sam iz BiH a oni koji nisu iz BiH, kažu ti si bosanka. užas!!!
|
ponedjeljak, 17.04.2006.
crnke vs. brinete vs. plavuše
e ovako, ne da mi se sad pisat o ljubavi, o izlascima niti dečkima. ima jedna tema koja mi je ''pala'' na pamet - crnke vs. brinete vs. plavuše.
čitajuć komentare ostala sam bez teksta. bar sam ja tolerantna i podnosim to kad mi se neko inati ili pametuje. plavuše su posebna vrsta viceva ali i posebna vrsta ženskih. koliko sam ja mogla saznat iz priče u svom društvu i inače ono što se oko mene događalo, plavuše su glupe sexy bombe. plavuše koje ja poznajem većinom su s manjim kvocijentom inteligencije, (u mene je 111, valjda vam to nešto znači). neke žene su se farbale u plavo kako bi se isticale ispred svojih tamnokosih rivalki, to im je više uspjevalo ako imaju plave oči. crnke mnogi smatraju agresivnim curama, al kad se bolje promisli ... ako se s vatrom igraš naravno da će te zabolit, što si dalje od vatre to ti je bolje (ne mislim na toplinu, već opekotine). unatoč tome, crnke i brinete muškarci doživljavaju kao inteligentne, bezbrižne i zabavne, a ako još imaju i frizuru sa stilom, to je onda glavni zgoditak. ja imam svijetlo smeđu kosu, ne hvalim ni crnke ni brinete ni plavuše jer nije bitna ni boja ni dužina kose, niti boja očiju, nego osobnost. koliko ja znam i shvatam, muškima je važno samo da je lijepa, umjereno pametna i dobra. nadam se da ima onih koji će se složiti sa mnom. WOMANSrules
|
nedjelja, 16.04.2006.
.
SRETAN USKRS!!!!
|
subota, 15.04.2006.
e da i ja nešto napišem ...
sad sam malo komentirala i načitala se postova pa rekoh napisat ću i ja za danas post, sutra naravno neću pisat ... jučer sam pomogla mami u bojenju jaja, kasnije sam lijepila sličice i ukrašavala jaja ... jedva čekam kad ću ih moć jest ... tata je rekao da će danas doći kući. evo otkako je nastava završila, ja vani nisam izašla, cijelo vrijeme čistim kuću ... to je pravi šok. sinoć sam se dopisivala s prijateljima i pričali smo o ljubavi. niko baš nije zadovoljan svojim ljubavnim životom. ma ne znam ni ja više. kad se najmanje nadam to mi se dogodi, zaljubim se. al sad mi sasvim jasno da ja nisam stvorena za ljubav. mogu meni govorit šta god hoće??? ljubav i prijateljstvo isključuju jedno drugo. a ja sam sa svima dobra prijateljica, a jednom sam se igrala s vatrom i opekla se, nadam se da mi se to neće ponoviti. imala sam super prijatelja, mogla sam mu sve reć, on je cijenio tu moju iskrenost i bili smo kao brat i sestra (a inače ja nemam brata). eto to njegovo prijateljstvo je preraslo u ljubav, on je meni nekoliko puta rekao da me voli al ja to nisam shvatala ozbiljno. ko zna što su o meni njemu govorili a da ja ne znam za to??? sad ... uopće i ne pričamo kao prije, samo pozdrav i ništa više. sad moram ić, nastavit ću vam svoju priču u sljedećem postu.
|
petak, 14.04.2006.
svašta ...
sad tek shvatam dokle dostiže ta ljudska oholost. npr. ti nekom daš komentar, a taj neko ti uzvraća komentare koji su toliko vulgarni i pogrdni ... zbilja, hvala vam (sekač & company), al ne trebaju meni vaši komplimenti. nemojte mislit da vam ovim uzvraćam, samo vam želim ukazat da svaki komentar koji vi nepišete bit će izbrisan.
a sad da počnem pisat o nečem što je vrijedno moje pažnje. evo počelo je sveto trodnevlje. svi se sjećamo isusove muke i patnje. svatko ima svoju zamisao svega toga. ja sam odgajana u vjerskom duhu i ovi dani koji slijede na mene, već sad imaju velik utjecaj. korizma je pri kraju i sad će uskoro svi moć jest ono čega su se odrekli. dosta puta mi je postavljeno pitanje čega sam se odrekla. a čega bi to se trebala odreć, možda čokolade??? koju ću čim prođe korizma pojest u tolikoj mjeri da ću nadoknadit ovih 40 dana. možda slatkiša??? ni čokolade ni slatkiša. u zezanciji sam govorila da sam se odrekla jela koja inače u mojoj kući nitko ne jede. ja se nisam odrekla ničeg što je materijalno. odlučila sam izbacit iz navike sve što je loše. precrtala sam neke osobe s kojima više ''ne želim biti u kontaktu'' jer mi smetaju iz mnogo razloga. nisam se odrekla izlazaka jer sam u ovih 40 dana upoznala nekoliko super osoba. jedva čekam kad će kraj mjeseca pa da idem u pulu na okupljanje mladih, inače prije sam bila sam bila u istri al u pulu nisam dolazila.
|
srijeda, 12.04.2006.
napokon
zbilja, ova škola pravo umori pred praznike. mislim da ovo i ne mogu nazvat odmorom jer ću za 5 dana, tj. u utorak na nastavu. al nadam se da će mi se dogodit bar nešto zanimljivo. dan mi je počeo sa smijehom i knjigom u rukama jer sam danas imala kontrolni iz povijesti. a nastavnica iz povijsti mi se pravo gadi, ah kako je mrzim. ona samo muške iz našeg razreda simpatizira. uhvatila me kako pričam na satu i rekla kako se usuđujem pričat kad i ona, u to me je ''prijatelj'' koji sjedi u klupi iza mene počeo zezat čak je i noge počeo micat udarajuć u moje noge, al ne ... kad sam ja rekla šta on radi, ona počela meni kao da sad ne preskačem s teme na temu, počela pametovat ...  al to nije sve, ja u obitelji imam nekih problema, al ne želim sad o tome. sad su uskoro dani hrvatskog jezika i trebali smo napisat sastav. mene je kao uvijek izdvojila jer to ''nije samostalan rad'', čak mi je počela pričat o tome kako ja mogu sve, al sam lijena. osim mene izdvojila je još jednu curu, njoj je sastav napisala umirovljena nastavnica hrvatskog jezika. a valjda vam je jasno kako je sve to izgledalo ... tema njenog teksta je posjet unuke djedu, al unuka priča samo engleski i na kraju jedina rečenica koju ona zna je ''djede, ja te puno volim''. ja to svom djedu nikad nisam rekla, nisam mogla niti sam imala priliku iako je on živ. to je bilo na pola teksta, meni su suze krenula, zacrvenila sam se, nisam se mogla kontrolirat, spustila sam glavu da niko ne vidi kako plačem pa su pomislili kako se ja smijem, al sve je izmaklo kontroli i ja sam rekla nastavnici ''ja moram izać''. nikom ništa nije bilo jasno, čak su pomislili da plačem jer me po 10000000 put izdvaja zbog ''nesamostalnog rada''. uskoro je zazvonilo, nikom ništa nisam htjela pričat. to je sve. danas nemam ništa za radit, pa se nadam da ću gledat TV i dopisivat se preko msn-a. i da.. jako sam društvena osoba, ako netko želi dopisivat se sa mnom evo mog e-mail-a stadaradim@net.hr, pa nek se javi ... pozzz 
|
utorak, 11.04.2006.
:((( ne znam šta da napišem :(((
ee na početku pisanja ovog bloga mislila sam vam pisat o nečem super, divnom i krasnom. al ne ... to je nemoguće. u posljednje vrijeme samo razočarenja. nisam ni pomišljala na to kako se život polako pretvara u katastrofu i monotoniju. pišem ovaj post jer sam napokon našla malo vremena da se opustim i da izbacim sve iz sebe. kako je čovjek samo jadan??? kad jednom nešto počne ne može prestat. ne znam zašto mi je to trebalo. ljubav??? zašto ona uopće postoji. dok se jedni vesele, drugi tuguju. čime sam to zaslužila??? je li vrijedno truda??? znam da nije. sve ovo vam je nejasno, pa da vam kažem što je moj problem. ja nisam osoba od interesa i jako mi smeta laž. ... na početku sve je bilo divno i sa svima sam se družila, okrenula sam leđa jednoj prijateljici, a onda su uslijedile prijetnje. ma svega je tu bilo. al ništa dobro. naime ja sam ispala kao najlošija, kao da ja svakom iza leđa lažem i tračam ga, kao da sam ja osoba s 100000000000 lica. al ne, ja imam samo jedno lice i to pojedincima smeta. ako želiš da te drugi mrze reci svakom ko je ko. tako glasi jedna poslovica, al nije točna. oni koji su lagali o meni, njima se vjerovalo. izgleda kao da oni o meni znaju više nego ja sama o sebi. ja nikad nisam imala snage tračat neku žensku pred muškim, a inače ne tračam. ja sam samo iskrena i dosta stvari zapravo o meni niko ne zna. ovaj blog je jedina al ''virtualna'' stvar koju mogu nazvat svojom. niko od mojih prijatelja ne zna za ovaj blog. neće ni saznat, ja se nadam. a posebno ne on ... ja ga inače zovem bruce lee, jer se već nekoliko godina bavi borilačkim vještinama i jedan je od najjačih u školi. ja sam u njega bila zaljubljena, tješim se kad kažem '' nekad davno ''. on je za mene ˝''savršen''. uvijek je dobar prema meni, ili bar ja tako mislim. ponekad se javi koja iskra, al nikad vatra. on zapravo u mene nema povjerenja, to me jako boli. on je dijete bogatih roditelja, i ponekad pomislim da sam preloša za njega. on se ne hvali novcem i mene taj njegov novac uopće ne interesira. ja ga volim zbog njega onakvog kakav je zapravo, nježan, šarmantan, nije ufuran. sad dok pišem o njemu polako mi se nakupljaju suze u očima, pa ću vam neki drugi put o njemu pisat.
|
nedjelja, 09.04.2006.
pozzz (pa zar ima nešto pametnije za napisat ovdje)
prođe mi i ovaj vikend. sama sam, sjedim u svojoj sobi. polako padam u depresiju. veselim se sutrašnjem danu, kad ću napokon vidjet svoju najbolju prijateljicu, možda u nje ima nešto novo valjda je se Duje javio. ja se baš ponadala da sam našla Marka, kad ono Marko ima curu.
užasna novost. ma dobro je meni moja Mare rekla, da ću ja sebi uništit život jer sam do sad odbila čak 3 super tipa. ne znam šta mi je bilo, jednostavno ne volim iskorištavat nekog i ne mogu bit s nekim koga ne volim. ne znam više ništa ... ne znam šta da radim od svog života ... ima li on uopće smisao ... ne volim kad se sve svede na jedno, na školu , ma nje mi je preko glave ...
p.s. stavila sam neke nove sličice i tekstove pjesama, uskoro će biti još mnogo toga samo da ja skontam kako to štima.
|
subota, 08.04.2006.
pijanica, propalica to sam majko ja ...
sad se smijem, a sinoć sam plakala. kako sam mogla to učinit???? ne znam šta mi je bilo. jučer je bio rođendan moje prijateljice, i kako nije padala kiša ja se fino obukla i našminkala, al ono što uopće nisam planirala dogodilo se. popila sam malo votke i kako moj organizam nije navikao na alkohol, uuu nered, smijeh i crveni obrazi, mama kaže da me je samo još glazba trebala dopratit kući. u mene u obitelji niko ne pije niti puši, al ja kao član obitelji s genetskom greškom sam probala votku. naravno da nisam pušila, svjesna sam koliko je to štetno. i moje su prijateljice malo popile al ja u tom ništa loše ne vidim, pa samo malo ... al moja mama je oko toga podigla toliku hajku da su nas možda i susjedi čuli. sad sam već trijezna. ne sjećam se svega od sinoć al dovoljno da vam kažem kako nije dobro činiti nešto čijih posljedica nisi svjestan.
|
petak, 07.04.2006.
msn ... počeo mi biti od koristi ...
već neka 2mj. imam instaliran msn. al do sad sam se dopisivala samo s nekim osobama koje inače poznajem. prije tjedan dana dobila sam msn, od nekog, sad da ne spominjem ime, i sinoć smo pričali o ljubavi, i ja mu kažem da sam se sad razočarala u ljubav. a on me pita pa šta ti ima s njim,  i spomene mu on ime i kao da je znao da sam se baš u tu osobu razočarala, al ja sam se morala izvuć. rekla sam mu da je on moja prošla nepreboljena ljubav. a on mene ubjeđuje kako je on dobar. al ne??? na trenutak sam mu i povjerovala, ali kad sam mu ja rekla da je on hladan prema meni, on je odgovorio: ma ne znam. čak mi je rekao da je on još uvijek u mene i da je to saznao od neke prijateljice, al ga nisam više htjela morit.
|
|
|
| < |
svibanj, 2006 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
o blogu ...
!!! !! ZAMOLBA !! !!!
Ne zagađujte mi blog lancima sreće, kojekavim igrama i ostalim spam smećem. I još nešto ... onaj kome se blog ne sviđa, nek ga ne posjećuje, ne želim vulgarne komentare jer ovo nije mjesto gdje ćete vi istresat svoje frutracije. ako netko ima primjedbe ili nešto slično nek' mi se obrati na e-mail:
stadaradim@net.hr
Hvala!
život je prolazan, svatko dođe i svatko ode ... da li ste vi iskoristili svoj život ? ja ne znam. pogledajte kako ja iskorištavam svoj život ...
a sad jedna pjesma nazvana mojim imenom: JELENA
Nismo svi iz ljubavi
stigli na ovaj svet,
proplaka u času
kad nema nikog
da te zavoli.
Još postoje istine
koje bole voljeti,
zbog mene nikad, nikad
nećeš plakati.
Nikada se nismo sreli
vremena nismo imali
da mi oči obrišeš
da mu ruke miluješ
Jer ja sam tugu kvasio
tuđim suzama,
ponekad mojim draga
svojim očima.
Jelena, Jelena,
eh da su anđeli
nosili krila rodama.
Jelena, Jelena,
dal su bar Bogovi
ima li malo vremena.
Jelena, pomisli
da smo bar ljudi svi
rođeni pod srećnim zvezdama.
A godine prolaze
niz naše obraze,
vjetrove prolećne
starost umiruje.
Dal za tebe postoji
neko sa svim dragi lijep,
čije ruke tebi radost donose.
Jer danas više nemam
snage da te zavolim,
danas samo moram, moram
još jednom da te potražim.
Jer ja sam tugu kvasio
tuđim suzama, zbog mene
nikad nikad nisi plakala.
sad znam što želim ...
iako je ljubav uvijek ono što doista želimo, često se ljubavi bojimo, a da toga nismo svjesni pa se tako možemo i ponašati - kao da smo slijepi i gluhi za nazočnost ljubavi.
«Imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha.»
Ljubav znači nikada ne reći da ti je žao. Ljubav te čini kompletnim. Sve što ti treba je ljubav… i niz se nastavlja.
Cvijet treba sunca da postane cvijet.
Čovjek treba ljubav da postane čovjek.
Ljubav: zračiti toplinu a nikoga ne raniti.
Biti vatra a nikoga ne spržiti.
Ljubav znači imati srca za drugoga.
Ljubav je velika avantura ljudskoga srca.
Kultura srca ništa ne unosi ali sve mijenja,
tvoje razmišljanje, tvoje činjenje, tvoje osjećanje
i tvoje govorenje - čitav tvoj život.
KAD LJUBAV NIJE POBJEDA
još si blizu, a miljama daleko
tako sveto, a prokletstvom prožeto ...
to smo ti i ja,
jedna sudbina, a svijeta dva ...
ali zašto srce uvijek zalupa
kad sretnem plava oka dva
i poželi da ih ljubi
ko nekada ...
gdje smo sada ti i ja
da prkosimo ljudima,
gdje su nestala
tvoja plava oka dva ...
gdje smo sada ti i ja
da prkosimo ljudima,
u svijetu u kojem
ljubav više nije pobjeda ...
duša moja soba je bez vrata,
zarobljena u sjeni tvog inata.
rasuli se biseri
i niti jedne tajne ljubavi,
boli što ti nisam suđena,
al' samo jedno molim te ja -
čuvaj me od zaborava ...
Da li tebi život je
kao kazna Božija
jer ga živiš bez mene,
bez mene ...
gdje smo sada ti i ja
da prkosimo ljudima,
gdje su nestala
tvoja plava oka dva ...
gdje smo sada ti i ja
da prkosimo ljudima,
u svijetu u kojem
ljubav više nije pobjeda ...
OVA LJUBAV NE UMIRE SAMA
Ne budi kukavica
pogledaj me
pričaj samnom bar,
ne priznajem kad kažeš
da smo pukli kao naj
jer osećaj u meni
govori da jedno smo
za drugo stvoreni ...
Ma daj ne traži
svoju košulju
pod mojim jastukom,
toliko nisko nebi
pala u životu svom
da čuvam tvoje stvari
kao i ko nekad ne
budemo više zajedno ...
Ne foliraj se
loše stoji ti,
po tebi mogu
sat da navijem,
u koje doba
dana i godine
odlaziš od mene ...
Ova ljubav ne umire sama,
sa njom umire priča o nama,
da bili smo ko jedno
dva života je vredno
to što smo imali,
ova ljubav ne umire sama
za njom ostaje hiljadu rana,
nije voleti lako,
sad me zagrli jako,
i sve zaboravi
sve zaboravi ...
Ne budi izdajica ,
sada kada mi
je najteže
ne ponašaj se kao
da nas ništa ne veže,
ne pravi mi scene
i ne krivi samo mene,
što u mestu stojimo ...
Hoćemo li...
se smijati na kiši,
gledati zaljubljeno za stolom punom ljudi...
Hoćemo li ...
i onda svoje tajne pospremiti duboko
ili ih šaptom otkrivati jedno drugome kad nitko ne sluša...
Hoćemo li ...
prekriženih ruku moliti da ljubav
nikada ne prestane...
Hoćemo li ...
u snu tražiti jedno drugog
na mjestu davno dogovorenom,
još od prvog susreta...
Hoćemo li ...
zaboraviti što znači
biti sretan...
-kad se više nećemo sjećati što smo jučer imali za ručak...
-kada život dobije drugačije značenje..
Hoćemo li ...
ostati jedno ...
Hoćemo li?
Znam da hoćemo.
|
|
